Voljela bih da sam bila dijete iz epruvete, ekperiment nekog ludog naučnika!

Pa da ne znam kako je kad najrođenijeg od srca otkidaš?

Želudac je mali, bolni čvorić, u grlu okus kao poslije divljih krušaka, na trepavicama sav beton zeničkih zgrada, ramena pod preteškom torbom uspomena, udahnuti dovoljno nemoguća je misija, kost, svaki mišić, sve te boli… naoko ničim izazvano.

Eto tako je!

7 komentara

Komentariši