Evo ti je poslala salate, njena iz bašte. Htjela je i baklave da ti pošalje, ali ne mogodoh nositi. Glupača! Prepala se da mi agda ne iscuri na sjedište pa ko bi čistio. Sad mi žao što ne ponesoh, nekakva mi je tužna ostala s onom zdjelom u ruci. A i ostarila je, smanjila se sva. Priča joj je ista, sve joj dobro i potaman kobajagi, samo da joj je još da „tanca“ na mojoj svadbi. Ne moram ti reći da me opet pitala kad ću! Znaš i da sam joj opet slagala kako ću brzo…samo me ovog puta želja da joj kažem istinu mamila više nego ikad…baš k'o trešnje iz tuđe avlije.

7 komentara

Komentariši